Pogled sa Štrbine

Stajao sam na proplanku,
diveći se ljepoti dolina i šuma.
Začuo sam pjesmu uspavanku
i tihi vjetar što poče da duva.

Sjenka oblaka nad rodnim selom
gmileći promiče ka brdu.
Tamo pod jelikom, pod onim vrelom
rođen sam na kamenu tvrdu.

Sa gorom se topim
lišćem pokrivam, umivam rosom,
evo sad na Štrbini stojim
zemljom se bratim nogom bosom.

Igra svjetlosti brežuljke krasi.
Iz daljine Sana žubori.
Biće da vrijeme ovdje stoji
Ljepota s ljepotom sama se bori.


                            Zoran Krkljić


Izvod iz zbirke poezije
Pročitana Knjiga. 2003