Postovani Gospodine Milekicu,
     pozdravljam Vas iz Kotora - Crna Gora i cestitam na divnom saitu.Pronasao sam ga trazeci podatke o zavicaju mojih predaka o kojima tako malo znam da ce gotovo sva moja saznanja stati na ovu jednu stranicu.Vidim iz poruka koje Vam stizu sa raznih strana svijeta, da nijesam u tome usamljen. Kao da su ovi nasi balkanski prostori, vjekovima izlozeni ratnim vihorima i zlim strastima, stalno uzavrelo more sto ljude odnosi stihijom, pa ih razbaca u rijetkim zatisjima, kud kojeg.
     No, ostane po koja prica, nejasno utisnuta u pamcenju, o nekom divnom selu Medna, gdje je navodno moj predak, " pop iz Crne Gore nasao utociste pred nekom stihijom i mukom sto ga je gonila sa ovih surovih prostora ".
     Ne znam ime tog pretka, ni priblizno godine u kojima se naselio u Medni, niti koliko je generacija nase porodice tu odraslo. Znam samo sledece :
     Moj djed se zvao Sava Kovacevic rodjen vjerovatno izmedju 1880. i 1895. u Medni. Bio je vojno lice i kao vojnik se nasao ranjen u Hersonu-Ukrajina gdje je ozenio Aleksandru Bondarenko. U Hersonu se 1919. rodio njihov sin, moj stric Milan , zatim je djed sluzbovao u Sarajevu gdje se rodio moj otac Vlado 1921, pa u Prijedoru i Banja Luci gdje se rodila moja tetka Natasa 1923 . Zatim je sluzbovao u Zagrebu gdje je umro i sahranjen mislim 1935.g.Tako je moja baka Aleksandra, Ukrajinka , ostala da odgaja troje djece u Zagrebu negdje do 1941-2. a zatim su se , pred nekom racijom, preselili u Banja Luku. Stric Milan je u Zagrebu radio kao prevodilac i muzicar na radio Zagrebu i mlad je umro od tbc-a nakon rata. Otac Vlado je bio u 16-oj Krajiskoj Brigadi, tokom rata, na pruzi Brcko-Banovici naucio osnove fotografskog zanata i kao fotograf zivio u Beogradu, zatim Dubrovniku do 52, Cetinju gdje sam ja rodjen 1952, a od 1954 smo stalno u Kotoru. Otac je umro 2002.g . Slavimo Djurdjev Dan.
     Sada slijedi vrlo maglovito sjecanje u kojemu pamtim ime ILIJE , trgovca u Medni . Dali je on bio moj pradjed ili brat djeda Sava ne znam. Sjecam se samo pominjanja cetiri brata i njihovih nesrecnih sudbina jer navodno niko, osim Sava , nije ostavio za sobom djece. Kao dijete sam sretao i ocevu "tetka Julku" mislim Bajic , znam da joj je sin Mile bio sudija u Splitu a cerka Lela u Istambulu . Ona je najvise znala o porodici i o tome pricala mojoj baki Aleksandri, koja je do 1964 zivjela stalno u Banja Luci, zatim u Kotoru a umrla je kod svoje cerke Natase u Kanadi 1983.g.
     Eto, to je nazalost sve sto znam o mojima . Ukoliko Vi ili eventualno otac Nikola Peno, mozete na osnovu ovih sturih podataka pronaci nesto o mojim precima u crkvenim knjigama, bio bih Vam vrlo zahvalan na tim saznanjima.
     Mene je zivot, kroz pomorski poziv kojim sam se bavio, vodio po svim kontinentima . Sidro sam vec davno bacio u predivnoj Boki gdje zivim sa porodicom ( supruga Jasna i ja imamo cerku Miju rodj.1977 i sina Aleksandra rodj.1980 te njegove sinove Filipa rodj 2006 i Vedrana rodj. 2007.). Nakon pomorstva sada se u miru bavim slikanjem i muzikom.
     Sretao sam Krajisnike i uvijek se nostalgicno raspitivao o Medni. Oni koji je znaju kazu da je najljepse selo na svijetu! Iz slika koje vidim na sajtu, rekao bih da ne pretjeruju, zaista izgleda jedinstveno a opisi to potvrdjuju.
     Jos jednom Vam upucujem cestitke na plemenitoj ideji, da kroz ovu vrstu komunikacije, povezete korjene naseg postojanja u lijepo i razgranato zavicajno stablo.
     Neka ga Bog sacuva od nepogoda a Vama zelim radosti u druzenjima i svaku srecu u zivotu.
     Srdacno Vas pozdravljam,


Milan Kovacevic
artistic1@cg.yu