| MEDNA, SVETA ZEMLJA! Nastojanja Petre Topić da se mošti trojice monaha, koji su živjeli u 18. vijeku i po svoj prilici
ubijeni na svirep način, otkopaju i pristojno sahrane, napokon su urodili plodom. Još kao djevojčici, dok je čuvala ovce na livadi u blizini svoje kuće, njoj su se ukazala trojica monaha, predstavivši se kao Serafim, Avakum i Mardarije i ispričala da su se nastanili u Mednoj bježeći pred Turcima i da su sa sobom imali blago, koje je opljačkano, zbog čega su i ubijeni. Petra je to ispričala svojim roditeljima i poznanicima. Međutim, niko joj nije vjerovao sve do 11. oktobra ove godine. Na Petrinu inicijativu počelo se sa iskopavanjem,  koje je vodio visokoprepodobni iguman Vasilije Rožić iz manastira Klisine, a prisutni su bili Episkop bihaćko-petrovački Gospodin Hrizostom, iguman Sofronije Nikić i sveštenici Miloš Milovanović, Miroslav Gavrić, Goran Travar i medljanski paroh Nikola Peno. Istog dana mošti su pronađene i nad njima je Episkop Hrizostom odslužio pomen, nakon čega su otpjevani tropari vaskrsenja svetim mučenicima. Poslije toga mošti su položene u pristojan, jasenov kivot i svečano prenesene u crkvu Rođenja Presvete Bogorodice u Mednoj. Zanimljivo je svjedočenje igumana Vasilija koji je vadio kosti, o tome da, kako bi koju kost izvadio, na njoj bi osjetio toplinu ljudskog tijela. Četrdeset dana od pronalaska moštiju služiće se liturgija, koju će, pored oca Nikole, služiti još neko od sveštenika iz bihaćko-petrovačke i banjalučke eparhije. Većina ljudi voli svoje selo, i to nije ništa neobično, ali kako Medljanci vole svoju Mednu bilo je čuveno nadaleko. Otkriće moštiju trojice monaha potvrđuje da ta ljubav prema selu nije slučajna, da je selo oduvijek posjedovalo nešto tajanstveno, što druga sela nisu imala. Možda je to i uticalo da se ono toliko voli i trajno nosi u srcima svih Medljanaca. Sad su Medljanci još ponosniji na svoju Mednu. |
||||||||||||||||||||||||